Umjesto da se suprotstavi kasnome kapitalizmu kritičkim propitivanjem ili dekonstrukcijom tre­nut­noga stanja, nizozemska arhitektura već pola sto­ljeća jedri nošena njegovim vjetrovima. Strast za stvarnošću i povratak nizozemske arhitekture kao discipline svojim projektantskim potencijalima omo­gućuje joj da potpuno iskoristi mnoge prednosti “drugoga modernog doba”. Radi se o pokušaju ko­mu­niciranja s društvom u cjelini, o popularnom je­ziku s kojim se grad i srednja klasa poistovjećuju. Mnogi nizozemski arhitekti smatraju da arhitektura ne smije više biti tako teško probavljiva, a takva je zato što podriva svoja pravila ili zato što je stvorila apstraktan jezik razumljiv isključivo odabranima. Drugim riječima, valja ju učiniti laganom. Para­dok­salno je, međutim, da stvarati laganu arhitekturu nije tako lako kakvim se čini. Naručivši prošli tjedan na terasi Coca Colu light, odjednom mi je sinulo da iz­raz arhitektura light možda najbolje opisuje o kak­voj je to laganoj arhitekturi riječ. Nadam se da će ovaj osvrt na stambeno naselje Sfinge arhitekata Neutelingsa i Riedijka osvijetliti neke dimenzije arhitekture light.